petak, 29. prosinca 2017.

PRESUDI LI BRAKOVIMA 'ODJEĆA ZA PO KUĆI' ILI 'PONAŠANJE ZA PO KUĆI'?

(Stara kolumna i odlomak iz knjige 'Brak je mrak ili?, Vaša Brigita)




Koliko li ste često samo čuli kako se za manjak strasti u braku pa čak i raspad braka okrivljuje 'odjeća za po kući'? Pitam se samo, da li brakovi zaista pucaju zbog te bezvezne odjeće ili zbog 'ponašanja za po kući'?
Naravno da je odgovor jasan.

Držati do sebe je nešto što se mora. Brinuti o sebi i svom zdravlju, prehrani, izgledu, sastavni je dio života i svakodnevnice svakog nazovimo, modernog muškarca i moderne žene. 
Međutim, ma koliko samosvijest pojedinca rasla, brak kao zajednica (zajedništvo) je i dalje vruća tema. Tema o kojoj raspravljaju svi portali, časopisi, tema o kojoj se aktivno priča na kavi s prijateljima...
Brak i ono neizbježno pitanje - kako ga sačuvati i kako sačuvati strast u njemu kao s početka priče? (I ljudi nekako više žele sačuvati ono što je bilo nego shvatiti da trebaju uživati u onome što svaki novi dan donosi.)

Brak kao i sve u životu ima svoj prirodni tijek. A svaki tijek ima svoje uzlazne i silazne putanje, te vrhunce, kako u 'uzlazu' tako i u 'silazu'.
Tako je i s (ljubavnim) odnosima. Međutim, LJUDI VOLE I ŽELE DA SU NJIHOVI PARTNERSKI ODNOSI SAVRŠENI I ZATO TEŽE PRIHVAĆAJU PROMJENE UNUTAR NJIH, makar one bila prirodna pojava, a KOJE NISU ODRAZ EKSTAZE I USHIĆENJA KAO NA POČETKU VEZE (jer se smatra da je početak najslađi i najlepršaviji dio svakog ljubavnog odnosa), pa se pitaju kako sačuvati zaljubljenost, kako sačuvati ljubav, kako sačuvati strast...a kao da ne znaju da se ne može sačuvati ono što se ne njeguje.


PROBLEM U MNOGIM ODNOSIMA POČINJE ONOG TRENUTKA KADA SE PARTNER POČINJE PODRAZUMIJEVATI, kada se počne podrazumijevati partnerova ljubav, partnerovo prisustvo, dobra djela, ponašanje i sve ono što od partnera dolazi. 


Kako u svemu, tako i ovdje -kad čovjek počne nešto jako vrijedno u svom životu podrazumijevati i kad se samim tim počne manje truditi oko toga i manje posvećivati tome pažnju, tog trena to počinje i gubiti.

Normalno je da čovjek ima u životu bolje i lošije trenutke, te da osim ljubavnog odnosa ima još puno 'odnosa'u svom životu i stvari kojima se bavi, i sasvim je normalno da ne može uvijek biti najbolja verzija sebe u njemu, kao što ne može svaki dan sa jednakom strašću biti posvećen tome. 
To se od partnera (niti jednoga) ne bi ni trebalo očekivati. 
Međutim, kada se čovjek previše 'opusti' u tom odnosu, tada taj odnos trpi, htjeli to čovjek ili ne.


LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.
Mudrost Ljubavi i Mudrost Života, BRIGITA ČOLIĆ


LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.
To sjeme traži ljubav i nježnost, pažnju i brigu, da bi iz njega izrasla 'biljka', a onda o čovjekovoj brizi oko nje, zavisi kakva će biljka biti, i na koncu, koliko će cvjetova i plodova davati. 

I ljubav, kao i prava biljka, može preživjeti neko vrijeme bez sunca, vode i njege, ali ne dugo.
Nisu ni sve biljke iste. Neke mogu duže a neke kraće preživjeti takva razdoblja, a da to ne ostavi ili ostavi, štetne posljedice na njih.

Tako je i sa ljubavi - neke mogu preživjeti kraće, a neke duže periode nebrige jednog ili oba partnera o njoj, ali na koncu, ne predugo.
Za zdravu biljku neophodni su dobri uvjeti i redovita njega. pogotovo u samom začetku i u kritičnim fazama njenog rasta i razvoja. 
Isto je i sa ljubavi. Postoje periodi u kojima se partneri više brinu o svom odnosu, periodi u kojima su mu više posvećeni i isto tako oni periodi kad su ljubav i odnos jaki i izdrže i one periode u kojima su partneri posvećeni nečemu drugome. Ali najbitnije je znati da periodi 'nebrige' ne mogu i ne smiju dugo trajati ako partneri žele da taj odnos potraje i uspije.

To traži dosta vremena i truda i nekada ljudi nit mogu niti žele ulagati toliko sebe u sve to, pa dolazi do prekida čak i dobrih odnosa, a za to su poslije ljudi skloni tražiti krivnju u svemu i svačemu sa strane. U stanju su pronalaziti tisuću izgovora i objašnjenja, međutim, činjenica je da se mnogi brakovi raspadnu upravo zato što partneri ne brinu dovoljno dobro jedno o drugome, što ne posvećuju dovoljno pažnje jedno drugome i kvaliteti njihovog odnosa i što međusobno poštovanje nestane negdje putem. POŠTOVANJE I OSVAJANJE VEĆ OSVOJENOG.

Nije uvijek bitna količina vremena posvećena tom odnosu, koliko kvaliteta tog vremena.
A kad se to vrijeme počne podrazumijevati kao i prisustvo partnera u njemu, počinju problemi, Počinje međusobno otuđivanje i okrivljavanje.

Pažnja koju si partneri međusobno posvećuju je nezaobilazna i jako bitna.
Međutim, često se pažnja i najbolje od sebe partneru pokazuje dok ga se osvaja a kasnije kad je osvajanje 'obavljeno', ljudi se opuste, prepuste i zapuste, kako sebe tako i njihov ljubavni odnos. I tu je greška. 

Dobro je da partneri znaju u svakoj fazi svoga braka uživati kako u njemu tako i jedno u drugom. NIKAKO SE NE PREPUSTITI SVAKODNEVNICI DO TE MJERE DA SVE DRUGO U NJOJ POSTANE BITNIJE OD TOG ODNOSA!

Kada se prestane davati dobro i najbolje od sebe u taj odnos, tada taj odnos prestane to dobro i najbolje uzvraćati njegovim partnerima.


- Ma koliki klišej bio, nikada se ne smije prestati biti dobar prema svom partneru.

- Treba osluškivati njegove potrebe i osjećaje (partnerove, bilo ženske bilo muške, partner se odnosi na oba spola!) 

- Razgovarati otvoreno jedno s drugim, o životu mimo odnosa (o ostalim segmentima života oba partnera) ali ponajviše uvijek i UVIJEK OD SVOG BRAKA STVARATI I NJEGOVATI OAZU MIRA, SIGURNOSTI I SREĆE.
Jer brak (zajednički život) treba biti 'mjesto' na kojem i u kojem se oba partnera dobro i sigurno osjećaju bez obzira na sve što im se događa u životu. Jedno drugome trebaju uvijek davati najbolje od sebe.
Greške nastaju kada se partneru daje najgore od sebe. kada se smatra da partner to neće zamjeriti i da je on tu da se pred njim onaj drugi može ogoliti na nagore.

Brak nikako nije mjesto gdje treba glumiti. Nee! Dapače! Brak je mjesto gdje čovjek treba moći uvijek iskreno reći i pokazati šta osjeća, ali to nikako ne znači uvijek pokazivati najgore od sebe. 
Nažalost, neki ljudi su naučeni da se doma mogu ponašati najgore i da im nitko to neće zamjeriti a i ako im zamjeri da će im i oprostiti. To su naučeni obrasci ponašanja iz djetinjstva kad se dijete uči ponašati i pred svojim roditeljima može raditi greške jer roditelj sve oprašta ili kasnije kad oponaša svoje roditelje u njihovom braku.


Bilo kako bilo, u odrasloj dobi čovjek treba znati razliku između svojih roditelja i svog partnera. Partner nije roditelj.
Isto tako mora znati da je njegova uloga u njegovom braku sasvim drugačija od uloge koju je imao u svojoj prvoj obitelji iz koje je izašao, onoj sa svojim roditeljima.

Partner je isključivo čovjekovom srcu bliska osoba s kojom se svjesno odabire ulazak u brak (ili zajednički život) i u njemu pokušavajući i dajući sve od sebe da taj život bude lijep i kao takav spokojno polazište svih ostalih njihovih puteva a u isto vrijeme, mjesto obostrane odgovornosti jednoga partnera prema drugome i truda da su oboje sretni.
Brak nije nešto što se obavi i onda se živi život sa strane. Neee. Zato mnogi brakovi pucaju.
Nekada ljudi možda jesu i ostajali u takvim brakovima bez ljubavi, nježnosti i pažnje ali danas na svu sreću sve manje.
Danas čovjek cijeni sebe i život koji ima a samim tim i sve što u svom životu stvori pa tako i brak. Život je svima 'postao' prekratak za trpiti loše pa i davati loše. Zato je dobro imati u vidu, da se jednom sklopljen brak ne podrazumijeva niti će sam po sebi opstati 'do kraja' života. Naprotiv. Trajat će do kraja svog života odnosno života odnosa, nakon kojeg partneri izlaze iz njega i svaki za sebe započinju novi.
Ako se ljudi vole i stalo im je jedno do drugoga i do tog odnosa (braka) onda je bitno zapamtiti da je odnos dar i da ga treba njegovati kao biljku s početka priče.
Na koncu, čovjek se nekada 'zaboravi' pa odjeću za izlaske zamjeni neformalnim udobnim primjercima odjeće u kojima se doma dobro osjeća. To je normalno. To je život. Jer čovjek koji drži do sebe i do odnosa. neće zaboraviti i na one trenutke posebnog sređivanja za partnera niti osvajanje istog.
MEĐUTIM, GORE OD TE BEZVEZNE ODJEĆE 'ZA PO KUĆI' JE AKO SE U SVAKODNEVNICU UVUČE 'PONAŠANJE ZA PO KUĆI' KOJIM SE PARTNERA ZAPOSTAVLJA, ZANEMARUJE I ZLOSTAVLJA.

Ako nekoga puno volite i želite ga u svom životu kao i ta osoba vas, onda je normalno da se prema njoj ponašate lijepo i ona prema vama. 

Kad vam je do nečega stalo, prema tome se ponašate najbolje što znate i umijete. Oko toga se trudite i u tome uživate. I to ne zaboravljate niti jednog dana vašeg života i života vašeg odnosa. Jer sve i da nestane ljubav, obostrano poštovanje ne smije.


Ljubav se njeguje i čuva dobrim i lijepim gestama.
NIŠTA DOBRO SE NIJE SAČUVALO LOŠIM, KAKO PONAŠANJEM, TAKO NI TRETIRANJEM, VEĆ SAMO DOBRIM. Ma šta dobrim, najboljim! 
Koliko vam je do nečega stalo, toliko dobra od sebe dajete, jer dobro se dobrim čuva, pa tako i ljubav koja je najveće dobro. I to ne treba nikada, ali nikada zaboraviti.

Zato je važno za zapamtiti da kada se 'ponašanje za po kući' izjednači sa 'odjećom za po kući' tada nastaju problemi u braku.
Bezveznu odjeću brak može preživjeti, ali najgore čovjekove osobine u istoj količini - NE.

'Moći biti ono što čovjek jeste' u braku nikako, ali nikako nije isključivo i isključivo ekskluzivno pokazivanje najgore verzije sebe, partneru.

Ako partneru stalno pokazujete najgore od sebe, otjerat ćete ga od sebe. Isto tako ne trebate niti trpiti nečije loše ponašanje. 
To najgore (pod velikim navodnicima) u svakom čovjeku, čovjeku služi kao nešto na čemu treba raditi na sebi da bi bio bolja osoba. a ne kao nešto čime treba 'mučiti' ni sebe ni druge.

Ljubav zaslužuje najbolje od nas,  jer samo tako i ono ne baš tako divno, postaje bolje. 
Ljubav isto tako sve mijenja na bolje, ali svjesnim radom i angažmanom na istom.


Ostatak u knjizi.

S ljubavlju,

Vaša Brigita

LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA


          (Odlomak iz nove knjige 'Pričaj mi o ljubavi..., Vaša Brigita)


LJUBAV JE KAO SJEME IZ KOJEG IZRASTE BILJKA.
To sjeme traži ljubav i nježnost, pažnju i brigu, da bi iz njega izrasla 'biljka', a onda o čovjekovoj brizi oko nje, zavisi kakva će biljka biti, i na koncu, koliko će cvjetova i plodova davati.

I ljubav, kao i prava biljka, može preživjeti neko vrijeme bez 'sunca, vode i njege', ali ne dugo.
Nisu ni sve biljke iste. Neke mogu duže a neke kraće preživjeti takva razdoblja, a da to ne ostavi ili ostavi, štetne posljedice na njih.
Tako je i sa ljubavi - neke mogu preživjeti kraće, a neke duže periode nebrige jednog ili oba partnera o njoj, ali na koncu, ne predugo.

Za zdravu biljku neophodni su dobri uvjeti i redovita njega. pogotovo u samom začetku i u kritičnim fazama njenog rasta i razvoja.
Isto je i sa ljubavi. Postoje periodi u kojima se partneri više
brinu o svom odnosu, periodi u kojima su mu više posvećeni i isto tako oni periodi kad su ljubav i odnos jaki i izdrže i one periode u kojima su partneri posvećeni nečemu drugome. Ali najbitnije je znati da periodi 'nebrige' ne mogu i ne smiju dugo trajati ako partneri žele da taj odnos potraje i uspije.



     
Ljubite se i volite jer ljubav je bit života!



Ljubi Vas Vaša Brigita!

ZAR NIJE APSURDNO ZANEMARITI SEBE U SVOJOJ VEZI?

(Odlomak iz nove knjige 'Pričaj mi o ljubavi...')



LJUBAVNE VEZE, POGOTOVO U KOMPLETU SA ZAJEDNIČKIM ŽIVOTOM PARTNERA, IZ ČOVJEKA IZVLAČE NJEGOVU NAJDUBLJU NUTRINU JER UPRAVO ONE SAME EMOTIVNO U NJU NAJDUBLJE I ZADIRU.

LJUBAVNA VEZA S PARTNEROM DOPIRE DO SRŽI ČOVJEKOVE NUTRINE, DO MJESTA GDJE DOPIRE LJUBAV, PRVO RODITELJSKA A ONDA ONA ČOVJEKOVA PREMA PARTNERU, pa to izaziva ne samo otpor, već konstantna preispitivanja da li radi (živi) ispravno, dobro ili loše, koga 'treba' poslušati, tko je kriv a tko u pravu, početku zrelosti i kod osoba koje su više nesigurne u sebe i svoja, nazovimo ih prava.



                                             
                                           *  *  *


One osobe koje ne vole sebe dovoljno, one koje nemaju baš lijepo mišljenje o sebi i one koje u drugima traže potvrdu svoje vrijednosti, jako često izgube svoje ja i zanemare sebe u svojim vezama.

Zar to nije apsurdno -ZANEMARITI SEBE U SVOJOJ VEZI?!
Ipak, ne paničarite, događa se svima s vremena na vrijeme.
Šta se može učiniti? Puno toga!



Ostatak u knjizi

S ljubavlju,


Vaša Brigita

ZAŠTO DOBRI LJUDI NAJVIŠE PATE?

(Odlomak iz knjige 'Pričajmo o ljubavi...' , Vaša Brigita)




                                                                    . . . 
Da, postoje jako dobri ljudi ili ljudi koji iz sebe izvlače i daju najbolje od sebe. Ljudi kojima je dobro kao osobina na visokoj razini i na toj razini oni žive i odnose se prema drugima. Međutim da, tim ljudima se često znaju desiti jako teške životne situacije.




I upravo ti isti, dobri ljudi, često na kraju spoznajnog puta i procesa te i tih situacija shvate da su oni uvelike doprinijeli tome (ne da su krivi! već odgovorni) jer su nečijem lošem ponašanju dali zeleno svjetlo i sebe postavili kao plodno tlo za to. Iz kojeg razloga? Najčešće jer su učeni dobru i tome kako voljeti druge i da je to ispravno, pošteno i pravilno, ali nisu učeni i naučeni, kako voljeti sebe i biti dobri prema sebi.



To nisu samo ljudi koji u svima vide dobro nego su to često i oni ljudi koji misle da je to jedini ispravan način življenja -biti dobar prema svima bez obzira na to kakvi su drugi prema njima.
To su ljudi koji su naučeni vjerovati da je trpjeti loše dobro, poželjno, opravdano i nagrađivano, i ne samo to -neki od njih misle da će postati loše osobe ako se prestanu tako ponašati i da će za to 'biti kažnjeni'.


SVI SU LJUDI DOBRI U SVOJOJ BITI, SAMO NEKI DOBRO OSVIJESTE VIŠE PA ONO PREVLADA U NJIHOVOM KARAKTERU I NAČINU FUNKCIONIRANJA ČAK I NAGONSKI!

A NEKI VIŠE OSVIJESTE 'LOŠE' PA NA TAJ NAČIN FUNKCIONIRAJU ALI ZAJEDNIČKO IM JE DA I JEDNI I DRUGI TEŽE USTVARI LJUBAVI.






Dobri ljudi često nose u životu najveći teret, međutim jako često je među uzrokom i manjak ljubavi prema sebi i želja da ljubav od drugih zasluže dobrim ponašanjem, svjesno ili nesvjesno.


Ako čovjek voli sebe kako će onda dopustiti da bude u vezi ili okolini koja se loše ponaša prema njemu? To jedno s drugim ne ide. Čovjek koji voli sebe odašilje jednaku potrebu za takvom ljubavi od drugih i prema drugima. Ali bez daljnjeg da se u tome može naći.






Kad čovjek osvijesti svoje pravo da mu u životu treba biti dobro, da je divan i da ima pravo reći 'da' ili 'ne', pravo da se voli, da bude voljen i da voli i da u tome nema ničega lošega, onda će na sebe gledati drukčije. I ne samo na sebe, već i svoje ljubavne (i druge) odnose.



Tek tada će znati da loše ponašanje drugih ne mora trpjeti i prestati ga trpjeti.








Tek tada će ili promijeniti ako se nešto može na bolje skupa sa partnerom (a za to je nužno obostrano shvaćanje problematike i želja za promjenom, te rad na tome!) u tom odnosu ili će izaći iz toga i s tim 'kažnjavanjem sebe' završiti za sva vremena bez potrebe za osvetom niti mijenjanjem na silu onoga tko mu je loše činio jer u isto vrijeme zna da taj netko sam mora proći svoj samospoznajni proces.






Kada čovjek istinski voli sebe, on takav život i vodi i bira ljude koji se tako ponašaju prema njemu. Na svjesnoj i nesvjesnoj razini to se u životu posloži.


Ljubite se i volite jer ljubav je bit života!

Ljubi Vas Vaša Brigita! 

LJUBAV JE BIT ŽIVOTA

(Već svima Vama znani odlomak iz knjige 'Pričaj mi o Ljubavi...' i 'Mudrost Ljubavi i Mudrost Života', Vaša Brigita)



Najljepše na svijetu je biti voljen i voljeti, nema ljepšeg osjećaja od toga.
Nema sigurnijeg skloništa od nečijeg srca u teškim danima.
Nema toplijeg nego u nečijem zagrljaju.
Nema većeg odmora za dušu i tijelo nego znati da imaš nekoga tko je tu.
Nema većeg poleta i vjetra u leđa od onoga koji ti daje ljubav,
Onoga tko te voli, i koga ti voliš.

Ljubav je smisao života. Svih lutanja i traženja, svih suza i nedaća.
Ljubav je na početku i na kraju puta. Ljubav je bit svega.

Samo uspomene pune nečijeg osmjeha,
Samo sjećanja puna nečijeg pogleda,
Samo prisjećanje puno nečijeg dodira,
Diže bolesnog iz postelje a da neće zdravog.

Ljubav daje život. Ljubav briše svu bol i patnju.
Ljubav uzima sebi sve probleme i pitanja koja muče.
Ljubav daje smiraj i odgovor na sve.

Ljubav je dah kojim dišeš. Ljubav je otkucaj srca kojim živiš,
Sve zbog čega jesi i ono zbog čega nisi.
I kada imaš i kada nemaš ljubav je sve!






Volite se i ljubite se jer ljubav je bit života.

Sve Vas ljubi Vaša Brigita!




https://www.youtube.com/watch?v=7yXC-5_POnw

utorak, 26. prosinca 2017.

NEUROZNANOST O EMOCIJAMA (EMOTIVNA MAPA MOZGA)

(Odlomak iz nove knjige 'UČIMO O EMOCIJAMA)


ŠTA NASTAJE PRVO MISAO ILI EMOCIJA?

EMOTIVNA MAPA  © BRIGITA ČOLIĆ 
Oko ovoga pitanja još se uvijek vode polemike i donose zaključci i u korist jednog odgovora i u korist drugoga. Za sada je jedno još uvijek neosporno a to je da je ljudski mozak, ljudski um jedna još uvijek neistražena riznica koja krije mnoge tajne.

Kako izgleda po dosadašnjim znanstvenim otkrićima EMOTIVNA MAPA MOZGA? 

Proces se zbiva tako da određena informacija odlazi u TALAMUS, potom do AMIGDALA i KORTEKSA.
LIMBIČKI SUSTAV je značajno povezan sa emocionalnim odgovorima. Unutar njega se nalazi amigdala koja ‘regulira emocije’, uvjetno rečeno. Preko nje se aktivira AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV odnosno SIMPATIKUS I PARASIMPATIKUS, te ovisno o tome koji od ova dva dijela biva jače podražen, takva je i fizička reakcija (reakcija tijela). Tako kod onih informacija koje stvaraju takve emocije (strah, bijes itd...) tijelo pokazuje SIMPATIČKI ODGOVOR autonomnog živčanog sustava pa čovjek osjeti i tijelo mu doživljava sve simptome istoga a to su pojačan odnosno ubrzan rad srca, pojačan dotok krvi u mišiće (tijelo se sprema na bijeg, otpor, akciju tj reakciju na ‘opasnost’) a ne u organe, pojačano znojenje, suha usta, naježena koža, povećana razina glukoze u krvi i raširene zjenice (‘oči širom otvorene’ i spremne sve uočiti u ‘opasnosti’).
U slučaju PARASIMPATIČKOG ODGOVORA autonomnog živčanog sustava, tijelo ima gotovo obrnutu simptomatologiju. Srce usporeno radi, krv ne ide u mišiće već organe (pojačava se peristaltika, žljezde slinovnice do povećano luče slinu), žlijezde znojnice uobičajeno ili smanjeno izlučuju znoj, zjenice su sužene.
Tijelo u prvom slučaju, svoju energiju troši a u drugome je čuva.
Za sada se smatra da brzi neurotjelesni odgovor ide preko amigdala a sporiji preko korteksa gdje se vrši procesuiranje događaja koji je izazvao emociju.
Zaključno, smatra se da amigdale imaju ključnu ulogu u emotivnom odgovoru tj. emotivnoj reakciji. Za njih se često kaže da su ‘ono srce koje se zaljubi’ a ne pravi organ, srce. Ipak, još uvijek neuroznanost istražuje i dolazi do novih spoznaja.
Neosporno je da mozak ima veliku ako ne i dominantnu ulogu i u emotivnom odgovoru na nešto (određenu informaciju) ali i da duhovni dio čovjeka koji se ne može opipljivo dokazati igra značajnu ulogu, opet isto tako dominantnu.
Najveća postignuća se postižu međusobnim uvažavanjem i poštivanjem i znanstvenoga i duhovnoga jer u sferama neopipljivoga a što određuje samog čovjeka pa čak ga i definira, ta suradnja mora postojati jer neosporna je važnost oba segmenta.

Zato ja volim reći

Znanost traži činjenice, a vjera vjerovanje.

‘Mudrost Ljubavi i Mudrost Života’, BRIGITA ČOLIĆ




S ljubavlju, 

Vaša Brigita

nedjelja, 24. prosinca 2017.

DOKLE GOD SANJATE, ŽIVI STE!

(Odlomak iz skore nove knjige, Vaša Brigita) 




ZAŠTO SU SNOVI I ŽELJE VAŽNI SVAKOM ČOVJEKU?


SNOVI SU VAŠE NITI OD DANAS DO SUTRA.

NEMOJTE DOPUSTITI DA ITKO KIDA TE NITI A NAJMANJE IH LOMITE VI.

VAŠI SNOVI VAS ČINE ŽIVIMA!


(‘Mudrost Ljubavi i Mudrost Života’, BRIGITA ČOLIĆ)


Neki ljudi cijeli život ostvaruju snove iz djetinjstva, neki ih sanjaju sa svakim novim periodom, neki kombinirano ali bez obzira na sve, bitno je da imate snove. Snove koji vas bude ujutro, oni snovi zbog kojih sretni liježete navečer.
Sanjajte stalno iznova ili neostvarene koje želite ostvariti i radite na tome!

Ili sanjajte nove, one zbog kojih se osjećate posebnima i živima. Sanjajte i ostvarujte.
Ma šta god da ste proživjeli u životu, ma šta god da vas muči, nemojte prestati sanjati snove i to one lijepe koje tek trebate ostvariti.

Uhvatite se za njih kad je teško, sjetite se onih ostvarenih i idite naprijed.

Sve i ako su snovi ljepši od trenutne stvarnosti, radite na njihovom ostvarenju! Zato ih i sanjate!


Dokle god sanjate, živi ste!




Sve Vas ljubi Vaša Brigita!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



ponedjeljak, 18. prosinca 2017.

Koliko je vjera bitna u procesu ozdravljenja?


(Odlomak iz skore knjige posvećen duhovnosti. Boga slobodno možete nazvati kako ga i inače nazivate, Vaša Brigita)




DUHOVNOST JE SASTAVNI DIO ČOVJEKA I U TERAPEUTSKOM RADU S LJUDIMA, I ŠIROKIM MASAMA, NEOPHODNO JE POŠTIVATI SVAČIJI SVJETONAZOR I VIĐENJE VJERE A U PODRUČJIMA KAO ŠTO JE NAŠE, NE SMIJE SE TAJ SEGMENT ZANEMARITI AKO SE ŽELI DOĆI DO ČOVJEKOVE 'DUŠE' KOJA SE 'LIJEČI'.

BITNIJE OD TRAŽENJA DOKAZA DA BOG POSTOJI JE OSJETITI NJEGOVU PRISUTNOST U SEBI I OKO SEBE.
GLEDATI NA BOGA KAO ČISTU LJUBAV.
KAO ČISTU DOBROTU.
KAO ČISTU INTELIGENCIJU.
KAO SVE ONO ŠTO SAM ČOVJEK U SVOJIM NASTOJANJIMA ŽELI BITI.


VJERA U BOGA, U NEŠTO VIŠE OD SEBE, U ŠTA SE ČOVJEK MOŽE POUZDATI DA JE TU I DA ĆE POMOĆI KAD ZATREBA, NE OBITAVA DALEKO OD MODERNOG DOBA. ONA NE ŽIVI U PEĆINI. 
ONA ŽIVI U ČOVJEKU, I ČOVJEKU SADAŠNJICE.
I TAJ SEGMENT ČOVJEKOVOG BIĆA TREBA IMATI NA UMU KADA MU SE PRISTUPA TERAPEUTSKI, ILI SA NAJOBIČNIJOM ŽELJOM DA MU SE POMOGNE.


Nebitno je kako će tko Boga nazvati, nebitno je da li čovjek uopće vjeruje u Boga, bitno je sa tim i na tom dijelu čovjeka raditi. Onim najintimnijim i najosjetljivijim dijelom njegove duše, kako bi mu se pomoglo.

Iz želje da čovjeku pomognem poštivajući njegovu cjelokupnu ličnost, nastala je iz velike i sa velikom ljubavi ova knjiga koja će biti sastavni dio i narednog terapeutskog rada.




                                                      * * *

'Kao što lijek cilja i djeluje na određenu molekulu, receptor, tako i ljubav djeluje na ‘srce i um’ a topla i prava riječ na ovaj dio koji svi nosimo u sebi i koji nas međusobno sve spaja. Jedne s drugima i sa samim Bogom. A to je jače od svih prepreka, svake boli, svih nedaća i svake tmine.

Jednom kad pustite da svjetlo obasja tamu, tama nestaje. Možda nije najugodnije ono što se u tom trenutku vidi ali bar znate šta treba mijenjati, kako i u kom smjeru ići. Zato to svjetlo i imamo svi u sebi i svom životu. Svjetlo na kraju svakog tunela. I to svjetlo za mnoge ljude jeste Bog. Bog u njima i oko njih.

Svjetlo koje nosimo od trena od kada postojimo.





Neka vam ova knjiga da snagu i moć da vidite svjetlo i izađete iz tunela, u ma kakvom se nalazili! Sami (a sad znamo da zapravo nikada nismo napušteni) ili uz pomoć bliskih ljudi, stručnih osoba, krenite putem svjetla a vjerujte, čim ste ovu knjigu uzeli u svoje ruke, ona je već osvjetlila vaš život i započela sa time vašu pozitivnu, ali duboko učinkovitu promjenu.

Koračajte sigurno, znajući to.'



(Odlomak iz nove knjige, ostatak u knjizi)


S ljubavlju, 
Vaša Brigita